Kupovina (prvog) audiofilskog sistema


U tekstu koji smo ranije objavili, naveli smo vrste prodavaca na koje možete naići ulaskom u avanturu kupovine polovnih audio uređaja kao i osnovne mane tih uređaja, na koje trebate obratiti pažnju. Sada ćemo se vratiti korak nazad i objasniti kako da pravilno sastavite svoj (prvi) ozbiljni audio sistem. S obzirom da postoji velika ponuda polovnih audio uređaja među kojima se uvijek može naći neki audiofilski primjerak, ovaj tekst će biti posvećen kupovini polovnih uređaja. Razlika u cijeni između novih i polovnih uređaja je dovoljno velika da se pažljivim odabirom za cijenu novog dobrog pojačala (Marantz PM-6005 sa cijenom oko 500 eura) može sastaviti cijeli sistem sa polovnim uređajima koji će svoj posao odraditi besprekorno.

  1. KAKO ODABRATI PRAVU KOMBINACIJU UREĐAJA

Prva i osnovna stvar koju morate da razmotrite i koja definiše budući audio sistem je prostor u kojem ćete koristiti te uređaje. Ako je u pitanju veća dnevna soba, logično je da razmišljate o jačim zvučnicima, poželjno podnim, i jačem pojačalu. S druge strane ako je dnevna soba zatrpana namještajem (kao što je čest slučaj kod nas) onda je kupovina većih kutija ne samo uzaludna sa gledišta zvuka nego još više zatrpava tu sobu. U tom slučaju kao i u slučaju manje momačke (dječije) sobe, najbolji izbor su bookshelf zvučnici koji su gabaritima mali ali sa odličnim zvukom. Zvučnici traže određene uslove da bi radili kako je fabrika zamislila. Teorija i praksa kažu da zvučnici moraju biti postavljeni ispred dužeg zida u sobi, što dalje od uglova sobe (jer uglovi pojačavaju bas i kvare balans zvučne slike), odbijeni od zida iza njih bar 30-50cm i dovoljno visoko postavljeni da je visokotonac u liniji ušiju kada sjedite, da budu blago zakošene prema slušaocu i da sa slušaocem čine jednakostranični trougao. Da bi imale potrebnu visinu, najbolja je da budu na stalcima za zvučnike. Ako imate dodatni novac za njih, možete kupiti fabričke ili ih po nekom nacrtu sa neta sami napraviti. Zvuku doprinosi da budu na šiljcima i da se donja polovina stalaka napuni pijeskom ili sačmom da bi se spustilo težište i umrtvile vibracije. Prostor za buduće uređaje (ako je to zatvorena stalaža ili komoda) treba da bude otvoren sa zadnje strane zbog hlađenja i gomile kablova.

Nakon što ste „upoznali“ svoju sobu, dolazi bolni, finansijski dio priče. Prokletsvo je (kao i sa automobilima) da su vam želje uvijek malo veće od količine para sa kojima raspolažete. S obzirom da danas većina (ako ne i svi) ima računar i internet, osnovni komplet koji treba da se kupi se promijenio u odnosu na ranije. Nekada je to bila kombinacija GRAMOFON-POJAČALO-ZVUČNICI koju je zamjenila (ali ne i ukinula) kombinacija CD-POJAČALO-ZVUČNICI. Analogne ploče su i dalje neprikosnovene kada govorimo o dobrom zvuku ali s obzirom na veliki napredak tehnologije i interneta, dobitna kombinacija danas je PC-DAC-POJAČALO-ZVUČNICI. Nastavićemo ovaj tekst razrađujući ovu kombinaciju ali ćemo prokomentarisati i ostale uređaje koji (zavisno od finansijskih mogućnosti) mogu takođe da uđu u ovu kombinaciju.

Osnovni razlozi za odabir ove kombinacije (PC-DAC-POJAČALO-ZVUČNICI), je praktičnost, otvorena je za kasniju nadogradnju drugim uređajima (kasetofon, tjuner, cd…) i primjetno je jeftinija (ne morate kupovati originalne ploče i cd-e koji nisu ni malo jeftini, izračunajte količinu para za 100 ploča ili cd-a, što je mala kolekcija za početak, takođe gramofon ili cd plejer koji dobro zvuče nisu jeftini ni kao polovni). Meni je veoma bitna i velika sloboda kod izbora muzike koju ćete slušati, maltene ne postoji cd ili ploča koju volite a da je ne možete naći na netu i ograničeni ste samo veličinom hard diska. Ova priča se odnosi samo na snimke koji su u FLAC ili Wav formatu koji zadržavaju sav kvalitet originalnog snimka za razliku od mp3 formata koji kompresuje pjesmu da bi zauzela što manji prostor a to se ne može bez gubitka u zvuku. Takođe da napomenemo i to da hard disk na kojem ćete smjestiti svoju dragocjenu kolekciju snimaka nije besmrtan i da će kad tad otići u vječna lovišta i ostaviti vas u šoku zbog gubitka svega što ste mukotrpno skupljali. Pravilo je da imate eksterni hdd za bekap muzike (i drugih fajlova koji su vam bitni).

  1. PC i DAC

Sada ćemo malo detaljnije opisati uređaje iz kombinacije koju smo odabrali uz napomene šta je bitno i na šta treba obratiti pažnju. Podrazumjeva se da posjedujete računar (klasični ili laptop). Poželjno je da ima svježe instaliran operativni sistem (da bi se izbjegli problemi koji nemaju veze sa muzikom ali iritiraju korisnika i usporavaju PC). Ako ga nemate, ova kombinacija postaje skupa jer u trošak ulazi i nabavka računara. Postoje na netu dobra uputstva kako pripremiti računar za ozbiljno slušanje muzike. Priča se ukratko svodi na instaliranje WASAPI ili ASIO drajvera čija je funkcija da informaciju proslijede direktno i bez miješanja drugih programa do DAC-a i instalaciju audio plejera foobar2000 koji je najpopularniji i najbolji. Ne zaboravite na upozorenje o obaveznom eksternom hdd-u za bekap.

 

DAC je konverter koji digitalni zvuk iz nekog uređaja (u ovom slučaju PC) pretvara u analogni i proslijeđuje ga pojačalu ili slušalicama. Ako se pitate šta će vam kad PC to ionako radi da bi mogli koristiti male zvučnike ili slušalice, odgovor je da je razlika u zvuku sramotno velika. Zvučni čip na ploči je jeftino rješenje koje treba da odradi posao. DAC je u startu napravljen sa idejom da sto vjernije kovertuje i obradi zvuk i kupuje se isključivo da bi se dobio bolji zvuk. Postoje klasični DAC-ovi koji imaju više ulaza (USB, optički, koaksijalni) i DAC-ovi samo za računare, koji kao ulaz imaju samo USB a na izlazu činčeve i (ili) bananicu. Odlični su i za direkno povezivanje sa kvalitetnim slušalicama bez obzira na ostale uređaje. DAC-ovi za PC su jeftiniji i nama interesantni. Najpopularniji među njima su: Audioquest Dragonfly, Cambridge Audio DacMagic XS, NuForce uDAC, HRT MicroStreamer…

http://www.whathifi.com/best-buys/best-dacs-2015

Nepotrebno je napominjati da je mala mogućnost da naletite na polovni DAC koji se uklapa u našu priču pa je ovo komponenta koja se kupuje u prodavnici. Cijena je orijentaciono od 120 do 200 eura.

  1. POJAČALO

Izbor pojačala i nije tako komplikovan, Iskustvo je pokazalo da najbolji zvuk daju engleska pojačala. Ona su spojila audiofilski zvuk i korektnu cijenu. Jedino gdje se nisu proslavila je izgled, često znaju da budu ružna „ da to samo majka voli“. Popularna engleska pojačala su poznata po maloj izlaznoj snazi (imaju i jače modele ali pokušavamo da uklopimo dobar zvuk i da prođemo što jeftinije). Ta snaga je obicno od 25 do 40 Wati po kanalu. Iako izgleda malo to je više nego dovoljno za normalno korišćenje. Postoji jedan trik kako virtuelno povećati snagu pojačala duplo ili više. Efikasnost zvučnika se mjeri u dB na 1W/1m, prosječno je oko 87dB. Svako povećenje od 3dB je dupla snaga. To znači da ako hoćete jači zvuk kupujte zvučnike koji imaju osjetljivost 90 dB ili veću. Omiljena pojačala u ovom segmentu su NAD (više modela), Mission Cyrus (One i Two), Musical Fidelity B1, a od ostalih Rotel (više modela, 820,840..), Marantz PM66SE (ima daljinski), Pioneer A400 itd. Na netu imate veći broj tekstova o tim pojačalima. Daljinski upravljač nemaju ali to i nije neki nedostatak jer bezžičnim mišem i tastaturom možete odraditi skoro sve. Neka od pojačala nemaju tonske kontrole i loudness što smatram prednošću a ne manom jer ćete njihovom upotrebom prije pokvariti nego popraviti zvuk. Pravilo kod audiofila je da su sve kontrole na nuli ili isključene a ako zvuk sistema nije dobar, dodavanje basa ili uključivanje loudness-a to neće popraviti.

Uz pojačala da pomenemo i kablove (interkonekcione i zvučničke). Utiču na zvuk i treba ih birati ali nikako bacati pare ne egzotične primjerke. Pošto je najčešći izlaz iz DAC-a ženska bananica, potreban je neki kabal bananica – dva činča, dovoljne dužine, markiran (cijena od 15 do 50 eura). Zvučnički kablovi su malo drugačija priča, potrebno je znati kolika je dužina kabla potrebna od pojačala do zvučnika (da kabal komotno pada na pod i nije zategnut), naravno, treba dvostruka dužina. Kablovi moraju biti iste dužine prema oba zvučnika bez obzira što su možda uređaji bliži nekom zvučniku. Za početak je najbolje kupiti obične zvučničke kablove koje prodaju u radnjama (providni, bakarni, presjeka od 2,5 do 4mm2). Nisu skupi, završavaju posao dok se naviknete na zvuk sistema i odlučite koje ćete firmirane kablove kupiti ili možda isprobati neke iz sistema prijatelja. Takođe, na netu sam nalazio razne “uradi sam” jeftine kablove za zvučnike koje je interesantno probati (probao sam i napravio upleteni kabal od LAN kabla, zvuči korektno). Bitno je da ih isprobate što više , da uočite razlike među njima kao i koji bolje zvuče. To je dobar trening za uši i tako se stiče iskustvo. Ako ne primjećujete razlike u zvuku, ostavite one prve koje ste kupili, ne bacajte pare. Raspon cijena polovnih pojačala je veliki. U Srbiji (veće tržište pa su uređaji jeftiniji) se, na primjer, NAD pojačala prodaju od 50 do 200 eura.

  1. ZVUČNICI

Ja sam generalno pobornik kupovine novih zvučnika ali ne po svaku cijenu, ako nađete zvučnike koji porijeklom, izgledom, očuvanošću, zvukom i naravno cijenom zadovoljavaju navedene uslove, kupite ih. Kupovina polovnih zvučnika predstavlja rizik ali sa druge strane gledano, u ponudi ima puno dobrih modela koji su bili veoma hvaljeni kada su se pojavili u prodaji. Zvučnici, koji su nama interesantni, su pretežno engleski. Više modela je steklo popularnost na teritoriji EX Jugoslavije: Tannoy M15, E11, M20, M20 Gold,605, Mission 760, 762, M71, M72, M31, M32, Wharfedale Diamond II, Kef Coda 7, 8 i drugi.

Prvo na šta treba obratiti pažnju je mjesto na kojem je bas reflex rupa. Ona omogućava zvučnicima da imaju niži bas nego što to može sami bas zvučnik. Problem nastaje ako je rupa sa zadnje strane zvučne kutije a za tu vrstu kutija proizvođač insistira da budu odmaknute od zadnjeg zida. Ako ih kupite i naslonite na zadnji zid sobe ili stalaže, bas će postati jači i poremetiće izbalansiranost zvuka. S druge strane neki proizvođači računaju na to da će njihov zvučnik, zbog manjka prostora, biti naslonjen na zid i tako je projektuju da iako ima rupu sa zadnje strane, ne remeti zvuk. Mission M31i je jedna od takvih kutija. Zvučnici koji imaju bas reflex rupu naprijed ili je uopšte nemaju (kompresione kutije) su mnogu zahvalniji za korišćenje u malom prostoru. Druga bitna stavka je efikasnost kutija. Ovaj pojam smo već objasnili u tekstu, samo da dodamo da u slučaju da ne volite preglasno slušanje muzike, imate veći izbor kutija i minimalna efikasnost ispod koje ne bi trebali kupovati je 87db/1W/1m. Kutije se nude sa raznim impedansama, nekada je standard bio 4 Oma i 8 Oma, danas se nude i sa impedansom od 6 Oma. Niža impedansa daje jači zvuk (vuče više snage iz pojačala) ali često tjera to pojačalo u nestabilniji rad jer 4 Oma nije fiksna vrijednost već varira i pada do 2 Oma. Malo pojačala u ovom cjenovnom segmentu (osim NAD 3020 ili Mission Cyrus One na primjer) mogu stabilno raditi sa takvim zvučnicima. Impedansa od 8 Oma je garancija mirnijeg rada pojačala.

Postoji još jedna bitna stavka u spisku koju budući korisnici pa čak i neki audiofili previđaju a to je da svaki uređaj ima svoju boju tona (svijetlu ili tamnu, u ovom segmentu rijetko neutralnu). Ako ne pazite ili ne znate kakvu boju tona imaju zvučnici i vaše pojačalo, možete dobiti kombinaciju da oba uređaja imaju svijetlu boju tona što će za rezultat imati ružniji oštriji zvuk i obrnuto ako su oba sa tamnijom bojom, imaćete ugušen zvuk kao da ste prebacili ćebe preko zvučnika. Jačina zvučnika nije bitna jer su svi namjenjeni ovoj vrsti pojačala. Dugo je vladao mit da je najbolje da zvučnici budu duplo ili više jači od pojačala. To je greška jer slabašno pojačalo može spaliti i jake zvučnike ako je odvrnuto do kraja (pogotovo sa pojačanim basovima) S druge strane većina pojačala dostiže svoj maksimum snage na dvije trećine ( i manje) okretanja potenciometra, sve preko toga je izobličenje i put u spaljivanje zvučnika. Kada donesete novokupljene zvučnike u sobu, obavezno skinite zaštitne maske i tako ih koristite jedno vrijeme da bi mogli pratiti rad membrane basa. To će vam biti kontrola da ne pretjerate sa pojačavanjem zvuka. Ako membrana ima veći i pomalo nekontrolisan hod, odvrnuli ste pojačalo previše. Kvalitetni zvučnici su nježni uređaji i tako se treba ophoditi sa njima.

Ako imate prostora u sobi za eksperimentisanje, igranje sa smještanjem zvučnika može vas nagraditi primjetno boljim zvukom, ponekad pomjeranje zvučnika metar lijevo ili desno donosi iznenađenje. Sređivanje akustike same sobe je tema za sebe.

Nastaviće se…