Dilema: Kupiti novi ili polovni audio uređaj?


Dilema: Kupiti novi ili polovni audio uređaj?

U idealnom svijetu ove dileme nema. Novo je novo. Imate zadovoljstvo odlaska u prodavnicu, biranja, otvaranja kutije, nezaboravnog mirisa novog uređaja, lijepog osjećaja da ste prvi, i ne manje bitno – korisničku garanciju za miran san. Pošto ovo nije idealan svijet ulazimo u dilemu koja je slična ali nikako ista kao i kod kupovine automobila. Šta je bolje? Dacia Sandero, nova ili neki polovni Golf za sličnu količinu para. Kao i uvjek, obje strane će jakim argumentima braniti svoj stav. Da se mi vratimo u sigurne HI-FI vode.

Kada su u pitanju audio uređaji, kupovina polovnih uređaja donosi dosta prednosti ali nosi i neke rizike koji se pametnim planiranjem mogu izbjeći u većini slučajeva. Prvo i najvažnije je da znate porijeklo uređaja, u našoj sredini koja je mala, zna se šta je ko ručao pa je veoma lako saznati i istoriju uređaja. Ako je prodavac prvi vlasnik i kulturno je koristio i čuvao uređaj, to je idealna prilika. Njegova cijena će biti viša od ostalih ali se na duge staze isplati.Obično ima sve papire, kutiju a što je jednako važno, možete probati uređaj, eventualno donijeti svoj da bi uporedili i utvrdili da li bolji zvuk opravdava ulaganje u skuplji uređaj jer moramo priznati, svi mi sledećim uređajem idemo stepenicu više prema idealnom zvuku (koji nikad nećemo dostići).

Druga vrsta prodavca (koju ja najviše volim a i mnogo su češći od prethodne verzije koja najčešće svoje nove uređaje koristi do penzije) su audiofili koji stalno istražuju zvuk, mijenjaju uređaje i uživaju u svakom (polovnom) uređaju koji kupe. Prednosti su da, pošto imaju sluh i iskustvo, obično biraju odlično očuvane primjerke i što je još važnije, biraju audiofilske uređaje a ne konfekciju koja lijepo izgleda za prodaju a zvuči kao hor mačaka u februaru. U ovu grupu se ponekad uvuče preprodavac koji se predstavlja kao audiofil i koji uređaje nabavlja za preprodaju a ne za svoj merak ali se to lako osjeti kroz par pametno odabranih pitanja o zvuku uređaja i audiofilstvu uopšte, takođe, audiofili se dobro poznaju između sebe. Ne mora da znači da su njegovi uređaji loši ili sa skrivenom manom ali su sigurno skuplji nego što je realno jer će audiofil prodati uređaj za iste pare za koje ga je kupio ili čak i manje samo da nabavi sledeći koji će sa zadovoljstvom testirati i uživati.

Treća i najgora grupa su preprodavci koji nabavljaju veći broj uređaja i imaju priču u stilu „auto je super, samo baba vozila na pijacu subotom“. Kupovina uređaja kod njih je poveća mačka u džaku, čak i ako se uređaj pokaže dobar, samo dobri znalci i elektroničari mogu prepoznati da li je uređaj krpljen, popravljan ili je „gorio“ a to prosječan kupac sigurno nije. Cijena po kojoj prodaju je takođe nerealno visoka u odnosu na cijenu po kojoj nabavljaju uređaje iz inostranstva ili kroz razne kompenzacije.

Sledeće što treba znati je da su najsigurnije trgovine pojačala i tjunera jer nemaju pokretne djelove (osim potenciometara) i mogu da rade duži niz godina bez problema i kvarova ako se koriste na način kako je fabrika zamislila. Pod uslovom da nije popravljano, kod starih pojačala (20 godina i više) najveći problem su potenciometri u kojima se nakupi prljavština i prašina pa šušte i klasični prekidači koji iz istih razloga znaju da prekidaju neki od kanala. U dosta slučajeva namjenski sprej može da riješi taj problem osim kod glavnog potenciometra za jačinu zvuka (volume) koji je mnogo kompleksniji i može biti izlizan od upotrebe i starosti. Tu sprej ne pomaže već samo zamjena a diskutabilno je naći taj potenciometar poslije toliko godina i to je dodatni trošak. Ako pojačalo koje se prodaje pršti prilkom pojačavanja, odustanite od trgovine, bez obzira šta prodavac priča, jer da je moglo, sam bi ga isprskao da se ne čuje. Stara pojačala imaju još jedan problem a to su kondezatori. Poslije 10 godina starosti, oni mijenjaju karakteristike i zvuk pojačala iako su formalno ispravni a poslije 20, 30 ili više godina sigurno se loši. Ako je pojačalo top model ili neki nahvaljeni audiofilski primjerak, isplati se uložiti u zamjenu kondezatora (koji nisu jeftini u kompletu) ali se tako uređaju vraća originalni zvuk po kome je i bio poznat.

Stari digitalni tjuneri obično imaju manu da promaše frekvenciju (umjesto 98MHz, pokažu na 98,5MHZ), stanica se i dalje čuje odlično ali to treba izbjegavati (zbog kasnije prodaje a i nervira), kod analognih tjunera treba provjeriti da li poznatu radio stanicu stvarno igla pokazivača pokazuje na skali kako treba (ako ne pokazuje , to je znak da je otvaran , možda mijenjan konac skale itd), takođe treba ostaviti tuner da svira na nekoj stanici bar 10-15 min jer se dešava da se lagano sam razdesi i pomjeri sa stanice vremenom.

Pioneer CT-S800

Kasetofoni li familijarno rečeno „dekovi“ su najveće iskušenje. Ko je porastao sa njima i dosta primjeraka promjenio, zna o čemu ću sada pisati. Dekovi (skuplji) su veoma kvalitetni uređaji ali su često korisnici bili problem. Fabrika prilikom proizvodnje našteluje dek prema specifikacijama i standardima ( azimut glave, tilt glave, bias, kalibraciju, odziv pik metra itd). To su esencijalne stvari za rad kasetofona, ako su poremećene, snimak i reprodukcija će biti na nivou kasetofona sa pijace. Često sam sretao vlasnike kasetofona koji hoće da poboljšaju svoj „dek“ da bude bolji nego što je fabrika zamislila i počnu sa štelovanjima glave i trimera. Kod troglavih kasetofona (dvoglavi se mogu vratiti relativno lako na fabričke vrijednosti) kad se jednom počnu dirati šarafi na glavama, od takvog deka treba bježati bezglavo jer se ne mogu vratiti u fabričke vrijednosti bez osciloskopa, testnih traka i nekoga ko to umije da uradi. Svi šarafi na glavama imaju fabrički premaz (blještava crvena ili zelena boja) koji puca ako se šaraf okrene, često vlasnici poslije štelovanja, šarafe premazuju lakom za nokte ali je onom ko se razumije lako vidljivo. Aiwa je to riješila kod modela Excelia XK009. Zalili su sve nekom ultra tvrdom smolom tako da se ne vidi ni jedan šaraf. Nakamichi je na svoje dekove često stavljao automatsko ili ručno podešavanje azimuta. Razdešeni trimeri za bias, kalibraciju itd se mogu vratiti na približne fabričke vrijednosati bez odlaska u servis (ako glave nisu dirane) ali to mora odraditi neki audiofil sa iskustvom. Sledeći problem je očuvanost glava, ako postoji bilo kakav fizički trag prolaska trake preko glave za snimanje/reprodukciju, treba odustati od trgovine, Potrošne stvari kod dekova su gumice, kaiševi i roleri koji vremenom propadaju i rastežu se. To nije kvar već rezultat starosti ili dugogodišnjeg ne korišćenja kasetofona. Poslije svega napisanog i dalje je najvažnije stvar kod kupovine  kako taj kasetofon snima i kako reprodukuje trake koje nisu snimljene na njemu.

Yamaha KX-1200

Gramofoni su relativno sigurna trgovina pod uslovom da se uzimaju sa belt-drive pogonom, sabšasijom i drvenom kutijom (omiljeni na Balkanu su Dual i Thorens). Skrivene mane mogu biti luft u osovini tanjira, oslabljeni federi koji drže subšasiju, rastegnut kaiš. S druge strane dopuštaju veliki broj prepravki za bolji zvuk ili izgled jer su jednostavni i bez elektronike. Glavama na gramofnu ne vjerujte jer koliko god da ih prodavac hvali da su kao nove, upuštate se u rizik da vam nepovratno oštete dragocjene ploče. Ako prodavac nudi gramofon sa ili bez glave, kupite jeftinije bez glave a čak i ako ne nudi, pokušajte ugovoriti prodaju bez glave za nižu cijenu. Nova, neraspakovana best buy glava Audio Technica AT95E košta oko 35eura i to smatrajte minimalnim obaveznim dodatnim troškom ( ako kupite gramofon sa glavom). Nekada se desi da je igla na glavi loša ali da je sama glava iz više klase i bila skupa kao nova. U tom slučaju prvo treba provjeriti koliko košta nova igla za tu glavu pa ako je skupa i probija vaš budžet, kupite novu koju sam predložio. Plastikanere i gramofone pune elektronike, sa direct-drive pogonom, zaobilazite (osim Technicsa SL-1200/1210 koji ima veliki obroj obažavalaca, nije pravi audiofilski gramofon ali nije ni loš).

Dual 505-2

Zvučnici su najveća nepoznanica i mnogo se više isplati na duge staze kupiti nove, hvaljene moniore ili podne zvučnike, na primjer Monitor Audio BX2 su nekoliko godina bili best buy u Velikoj Britaniji, izgledaju fantastično a tako i zvuče, kupio sam ih nove za 270 eura i nisam požalio. U tom trenutku slični polovni zvučnici su bili 150 do 200 eura, isplati se uložiti tu razliku novca. Problem sa polovnim zvučnicima je što često ni audiofili ne mogu da primjete mane koje postoje. Najčešće su to problemi sa visokotoncima kod kojih su premotavane zavojnice (razlike u zvuku se mogu čuti ako je premotavan samo jedan ali ako su premotana oba, može da promakne na prvo slušanje), manje ili veće krčkanje u basovima zbog pregrijavanja zavojnice i njene deformacije. Često su ovjesi na basovima mijenjani jer propadaju od starosti (samo sundjerasti, gumeni i od platna su vječni). Teško je procijeniti da li su zamjenjeni originalnim i kako je to odrađeno. Nekad i ako je prodavac prvi vlasnik i znate porijeklo zvučnika, nepažljivim rukovanjem i pretjeranom glasnoćom i basovima može da ih ošteti a da nije ni svjestan šta je napravio.

Cd plejeri nisu predstavnik analogne ere ali se često kupuju pa da i o njima kažemo neku riječ. Najveći i možda jedini problem kod polovnih cd plejera je laser, vremenom i korišćenjem slabi, to se prvo pokazuje tako što sve slabije čita rezane i bugarske cd-ove, nakon toga čita samo originale i na kraju i njih teško očitava. Kada odaberete određeni model, obavezno na internetu nađite podatke o vrsti i oznaci lasera koji koristi i provjerite da li može da se kupi zamjenski ili originalni i da li vam ta cijena odgovara u slučaju da vam laser otkaže kad cd bude kupljen. Znam nekoliko prelijepih audiofilskih modela cd plejera koje bih rado posjedovao ali za neke od njih laser košta 100 do 300 eura a za neke se više i ne proizvodi što znači da im nema pomoći kada se pokvare. Cijena za većinu lasera za cd plejere srednje i više srednje klase je 20 do 50 eura. Još jedna stvar me nervira i znak je da je riječ o klasičnoj preprodaji a to je prodaja cd plejera ( i drugih uređaja) bez daljinskog. To mi je obicno znak da je uređaj promijenio nekoliko vlasnika ili je dovežen iz inostranstva đuture sa drugim uređajima. Preprodavci u Srbiji ih čak prodaju odvojeno od uređaja ili traže doplatu za prodaju uz uređaj. Komentar je suvišan.

Nadam se da sam ovim tekstom, makar malo , pomogao da što bezbolnije krenete u trgovinu polovnih audio uređaja. Opet napominjem da je veoma poželjno da, ako se slabo snalazite u ovome, uz sebe imate nekog iskusnog audiofila koji će vam pomoći u odabiru i spriječiti vas da napravite početničku grešku.